SPIKES: Blankin pobjednički ples

SPIKES: Blankin pobjednički ples

Blanka Vlašić vratila se u vrhunsku formu i s 2.00 m pobijedila na mitingu Dijamantne lige Parizu. Od prvog naslova na svjetskom juniorskom prvenstvu ove tridesetogodišnje sportašice prošlo je čak četrnaest godina. SPIKES je saznao kako je to biti tako uspješan u tako ranoj dobi.

Ono što je za većinu prvi iskorak na svjetskoj sceni, za Blanku je bilo “omanje” natjecanje. Naime, na Svjetskom juniorskom prvenstvu 2000. godine u Santiagu, sa samo 16 godina, natjecala se kao olimpijka.

“Smatram se sretnom što sam nastupila na Olimpijskim igrama u Sydneyju neposredno prije svjetskog juniorskog prvenstva u Čileu. To mi je iskustvo uvelike pomoglo. Nisam imala tremu, samo sam osjećala uobičajenu nervozu prije natjecanja”, kaže Vlašić – atletičarka koja je na jedinstven način spojila umijeće skoka u vis i plesa.

Na Olimpijskim igrama u Sydneyju preskočila je 1.92 m i nije uspjela ući u finale, no mjesec dana kasnije, na svjetskom juniorskom prvenstvu u Santiago de Chileu, osvojila je zlatnu medalju zahvaljujući skoku od 1.91 m.

“Mom timu i meni ta je zlatna medalja poslužila kao potvrda da smo na pravom putu. Dala mi je dodatnu motivaciju za budućnost, ali i promijenila moj život u smislu medijske izloženosti. Kad sad razmišljam o tome, bio je to jedan od onih trenutaka koji određuju budućnost. Takvi trenuci nisu brojni. Osjećala sam se jako ponosno u svom reprezentativnom dresu, dok sam nastupala za svoju zemlju. Jedan od najboljih osjećaja je onaj na svečanosti proglašenja pobjednika, kada svira tvoja nacionalna himna i svi se moraju ustati dok je slušaju. Čak i sada, nakon svih ovih godina, i dalje se osjećam prilično posebno kad se natječem za Hrvatsku.”

Blankin put prema vrhu nastavio se 2002. kada je osvojila drugi uzastopni naslov svjetske juniorske prvakinje, ovaj put u Kingstonu u Jamajci, gdje su karijere započeli velikani poput Valerie Adams i Usaina Bolta.

“I Čile 2000. godine i Jamajka 2002. godine bili su prilično posebna i egzotična mjesta za održavanje natjecanja. Imam mnogo lijepih uspomena jer smo trebali ondje stići ranije kako bismo se prilagodili vremenskoj razlici i proveli smo puno vremena družeći se jedni s drugima. Naravno, osjećali smo se opuštenije prilikom nastupa. Ne možeš pobjeći od tinejdžerske dobi! Zato su ta velika natjecanja bila zabavna i manje stresna. Uz to, sklopila sam i neka doživotna prijateljstva. Na primjer, još sam uvijek vrlo bliska s Ivanom Brkljačić, koja je također oba puta osvojila naslov svjetske juniorske prvakinje u bacanju kladiva.”

Kao što je pokazalo vrijeme, neki od najtalentiranijih juniorskih sportaša nikad nisu postali seniorima.

“To je dobar početak za stjecanje iskustva za seniorska natjecanja”, kaže Blanka o svjetskom juniorskom prvenstvu koje se održava za dva tjedna u gradu Eugeneu u američkoj saveznoj državi Oregon.

“No nije dobro ostati pod utjecajem svojih juniorskih uspjeha. Oni te katkad mogu zavarati. Rad nikada ne prestaje, a najteži dio tek dolazi.”

Blankin put zadnjih nekoliko godina definitivno nije bio jednostavan. Nakon osvajanja srebrne medalje 2008. zbog ozljede je propustila Olimpijske igre u Londonu, a ozljeda ju je ponovno zadesila prošle godine.

Koji je njezin savjet? “Biti strpljiv. Naravno, to je teško. I sama se katkad mučim s time. Vrhunski sportaš mora održati vrhunsku razinu izvedbe tijekom niza godina. Potrebno je težiti toj dosljednosti.”

Blanka je osvajačica sedam seniorskih svjetskih medalja, od čega su četiri zlata, te se zasigurno dokazala kao jedna od najboljih skakačica u vis u ovom stoljeću. No ako vas zanima koje su njezine najljepše uspomene izvan terena, odgovor na to je samo jedan.

“To su, naravno, proslave nakon pobjeda.”

spikes.iaaf.org/post/blankas-back-with-a-bang