Nekako s proljeća

Nekako s proljeća

Išuljala se se sasvim nečujno. Nismo ni primijetili kako je utihnula… Bol koja me već previše vremena držala zarobljenom.

Odjednom mir. I ponovno buđenje bratskog rivalstva lijeve i desne noge.
Zna ova ‘zdrava’ da ona druga još kaska, ne zamjera joj. Čak potajno i navija za nju prilikom svake vježbe. Opet su tim.

Ponosna sam na nju. Šutke odrađuje sve treninge i strpljivo čeka da i one zadnje uspomene na ozljedu iščeznu. Nisam je ni pitala, znala sam da će biti spremna.

U srcu sam čula šapat: ‘25.5. je u redu.’ Hvala Ti na tome. Izgleda da će i za mene vrijediti ona da je New York mjesto gdje se ostvaruju snovi!