Na kraju balade – Star

Na kraju balade – Star

Predivan sunčan dan, bez daška vitra. U kafiću na plaži ne triba jaketa. Prosinac je velikodušan ove godine, i ne samo što se vrimena tiče…

Kada sam 12.10. sjela u avion za Irsku, prvi put sam bila bez očekivanja uoči nove terapije. Iako mi je posjet klinici u Carlowu, gradiću nedaleko od Dublina, bio posljednja šansa prije ozbiljnog razmatranja o drugoj operaciji, osjećala sam mir. Čula sam mnoge pohvale o Anthonyju Geogheganu, poznatijem pod nadimkom ‘Star’, ali se nisam dala ponovno zavesti maštanjima o potpunom oporavku. Kad je ‘na nož’ s emocijama – u Božje ruke!

Šest dana i gotovo tri puta više terapija nakon, sve je drugačije. Potiskujem euforiju jer je toliko još posla ispred mene. Jačanje tetive, zgloba, listova… Vraćanje cijelog sistema u normalu. Predugo je tijelo kompenziralo da bi u samo jedan dan ponovno naučila normalno hodati. Bol se upisala u podsvijest kao sastavni dio svakog pokreta i znala sam da će trebati vrijeme da poništim učinak posljednje tri godine. No, Star je uz pomoć ultrazvučnih šok-valova počistio kalcifikate koji su se stvorili uz kost i stalno ranjavali Ahilovu tetivu. Manualnom terapijom mi je riješio niz ostalih problema, ni u jednom trenutku ne sumnjajući u ono što radi. Ovaj put nisam ja bila ta koja mora brinuti, potpuno sam se prepustila u njegove ruke.

Povratak treninzima nadmašio je sva naša očekivanja. Opet sam imala problema sa spavanjem, ovaj put zbog pozitivnog uzbuđenja. Napredak je bio očit iz dana u dan, a Ahilova se nije bunila na podizanje intenziteta napora. Našem malom timu se pridružio novi sportski terapeut, slovenac Rok Deržanič kojeg sam upoznala u Carlowu gdje je već duže vrijeme radio sa Starom. Inače, bivši terapeut olimpisjkog pobjednika u kladivu Primoža Kozmusa, objeručke je prihvatio izazov da nadgleda moj oporavak i na neko vrijeme preseli u Split. Sve je sjelo na svoje mjesto. Sada sam se napokon mogla svu svoju energiju usmjeriti samo na trening i to mi je donijelo ogromno olakšanje. Važnu ulogu u cijeloj priči ima i dr. Josip Zekić koji vodi detaljno računa o adekvatnoj prehrani i vitaminizaciji. I odjednom – ove moje tridesete nije tako teško nositi.

Dva mjeseca nakon, opet sam u avionu za Irsku. Ovaj put Rok sjedi kraj mene. Pričamo o natjecanjima koja me očekuju, veselimo se novom ciklusu treninga kojeg će tata majstorski kreirati… Pri svakoj aritmiji srca zastajem i zahvaljujem Bogu na ovoj novoj prilici.
Star je jako zadovoljan stanjem zgloba i tetive. Tri dana terapije bilo je dovoljno da ‘počisti’ ostatke kalcifikata i poradi na sitnim problemima koji su se nakupili nakon napornih treninga. Sve miriše na dobro i spremna sam nastaviti s pripremama.

Prosinac je zaista velikodušan ove godine. Darovi koje sam primila ne mogu stati ispod bora. I svima vama koji ovo čitate ovih blagdana želim mnoštvo takvih poklona – onih koji stanuju tamo gdje se vrijeme ne mjeri minutama niti vrijednost novcem.