Na hodočašću s mamom

Na hodočašću s mamom

Začudila sam i sebe samu rasporedom koji sam si nametnula po povratku sa Svjetskog dvoranskog prvenstva u Sopotu, budući da mi obično treba mjesec dana da dođem ‘k sebi’ po završetku sezone i to najradije ‘obavljam’ kod kuće. No, već nakon dva dana sam morala u Irsku kod Stara, a potom me čekalo hodočašće u Italiju s mamom: Cascia – Monte Sant’Angelo u parku prirode Gargano – San Giovanni Rotondo – Lanciano – Loreto.

To što sam provela nekoliko dana s mamom bilo mi je posebno drago, budući da rijetko imamo priliku biti same. Odmak od svakodnevice nam je objema dobro došao, iako je ona dugo putovanje autobusom nakon pristanka trajektom u Anconu podnijela puno bolje od mene, ‘iskusne putnice’. Nisam sigurna ima li to veze s mojim dugim nogama i skučenim prostorom ili pak s razmaženošću zračnim prijevozom…

San Giovanni Rotondo je poznato svetišta Padre Pia. Jedan od najpopularnijih svetaca Italije čak je pedeset godina na svojim rukama i stopalima nosio stigme, znakove Isusove muke. Rane koje stalno krvare i ne zacjeljuju samo su jedno od niza čuda po kojima je ovaj svetac poznat. Njegov najveći projekt, ‘Dom za ublažavanje patnje’, danas jedna od najmodernijih bolnica u Italiji. Čovjek molitve i patnje, čije je tijelo ‘in tacta’ (ne raspadnuto) izloženo u veličanstvenoj novoj bazilici i kripti ukrašenoj mozaicima isusovca p. Marka Rupnika, Chiesa San Pio, zauvijek se uselio u naša srca i molitve.

Po povratku prema Anconi smo zastali još na dva mjesta. Prvo je bilo Lanciano, gdje smo posjetili crkvu u kojoj se čuva Euharistijsko čudo, hostija pretvorena u dio ljudskog srčanog mišića i nekoliko kapljica zgrušane krvi. Posljednja postaja bila je Loreto i posjet Gospinoj kućici. U veličanstvenoj bazilici se, naime, čuva dio opeka iz kućice u kojoj je odrasla naša Blažena Djevica Marija i u kojoj se dogodilo Navještenje.

Sigurna sam kako mnogi od nas nisu htjeli da ovo putovanje završi. Još smo dugo na brodu razmjenjivali doživljaje. Bila su to tri dana u kojima su se neprestano izmjenjivali smijeh i suze ganuća. Još jednom sam osjetila kako jedino Gospodin može dotaknuti najskrivenije dijelove mog srca i ostaviti neizbrisiv trag.